
Naš tim licenciranih stručnjaka za mentalno zdravlje nudi psihoterapijsko savjetovanje i radionice. Naučite alate i tehnike za sretan život!
Svaka naša usluga organizira se uživo i online.
Psihoterapija i savjetovanje mogu se provoditi individualno ili u tematskim grupama, zavisno od potreba i ciljeva osobe. Oba pristupa imaju zajednički cilj – poboljšanje mentalnog zdravlja, samopouzdanja i sposobnosti suočavanja sa životnim izazovima.
Primjenjujemo realitetnu psihoterapiju – učinkovit, praktičan i podržavajući pristup usmjeren na preuzimanje odgovornosti, jačanje odnosa i izgradnju ispunjenog života. Psihoterapija nije samo rješavanje problema – ona je proces razumijevanja sebe i izgradnje zdravijeg i sretnijeg života.
U našem radu susrećemo ljude koji se bore s tjeskobom, depresijom, stresom, niskim samopouzdanjem, krizama u vezama, problemima na poslu (Burnout), gubitcima, traumama iz prošlosti, ali i one koji žele bolje upoznati sebe i emocionalno rasti. Psihoterapija s nama znači prostor i odnos u kojem ste viđeni, prihvaćeni i gdje vas se čuje. A iz tog mjesta – kreće promjena.
Mentalno zdravlje temelj je ispunjenog života jer oblikuje način na koji mislimo, osjećamo i postupamo. Kada je ono stabilno, lakše se nosimo sa stresom i donosimo odluke koje podupiru naš razvoj.
Briga o mentalnom zdravlju znači prepoznavati emocije, potražiti podršku kada je potrebna i odgovorno brinuti o sebi. Fizičko i mentalno zdravlje nerazdvojno su povezani, a pravovremena briga o psihičkom blagostanju ključ je dugoročne sreće i zadovoljstva.
Pomažemo vam razumjeti sebe, prevladati izazove i živjeti ispunjenije.
Graditi društvo u kojem je mentalno zdravlje dostupno, njeguje se i cijeni.
Osoba se javila zbog stalne napetosti, brige i osjećaja da mora sve imati pod kontrolom. Često je razmišljala unaprijed, teško se opuštala i imala dojam da „nikad nije dovoljno dobra“. Kroz realitetnu psihoterapiju zajedno smo istražile što u njezinom životu trenutno ne funkcionira onako kako bi željela i koje su potrebe iza njezine anksioznosti – potreba za sigurnošću, prihvaćanjem i slobodom. Korak po korak, učila je prepoznavati što može, a što ne može kontrolirati, te kako svojim izborima i ponašanjem može stvarati više mira i zadovoljstva u svakodnevici. S vremenom je anksioznost postala blaža i rjeđa – nije nestala preko noći, ali više nije upravljala njezinim životom. Naučila je razumjeti sebe, donositi odluke koje joj koriste i stvarati odnose u kojima se osjeća slobodnije i smirenije. U realitetnoj terapiji fokus nije na samom simptomu, već na tome kako osoba može preuzeti veću kontrolu nad vlastitim životom i napraviti promjene koje joj donose unutarnji mir i zadovoljstvo.
Nakon prekida duže veze, osoba se osjećala izgubljeno, tužno i zbunjeno. Teško joj je bilo prihvatiti promjenu i često se pitala je li mogla učiniti nešto drugačije. Osjećaj usamljenosti i krivnje bio je snažan, a svakodnevica bez partnera djelovala prazno. Kroz realitetnu psihoterapiju zajedno smo istražile što joj je taj odnos značio, koje su potrebe kroz njega pokušavale biti zadovoljene i što joj sada u životu nedostaje. Umjesto da ostane zaglavljena u pitanjima „zašto se to dogodilo“ ili „što nije bilo dovoljno dobro“, usmjerile smo se na ono što može učiniti danas da ponovno izgradi osjećaj stabilnosti i smisla. Korak po korak, učila je kako prepoznati i izraziti svoje potrebe, kako se brinuti za sebe i graditi odnose koji joj donose više poštovanja i bliskosti. S vremenom je bol postajala blaža, a samopouzdanje i osjećaj unutarnjeg mira sve jači. U realitetnoj terapiji ne tražimo krivca, nego istražujemo što osoba može učiniti da ponovno preuzme odgovornost za svoj život i stvori uvjete u kojima se osjeća cjelovito, i bez partnera.
Osoba se javila zbog iznenadnih napadaja panike koji su se pojavljivali u različitim situacijama – u javnom prijevozu, na poslu i kod kuće bez jasnog razloga. Opisivala je osjećaj kao da „gubi kontrolu“, uz ubrzano disanje, lupanje srca, vrtoglavicu, osjećaj ne ravnoteže i strah da će se nešto loše dogoditi. Nakon nekoliko takvih epizoda počela je izbjegavati mjesta i situacije u kojima bi se napadaj mogao ponoviti, što joj je sve više ograničavalo svakodnevicu. U realitetnoj psihoterapiji nismo se usmjerili samo na same napadaje, nego na ono što osoba doživljava prije i poslije njih – na misli, osjećaje i situacije koje potiču osjećaj gubitka kontrole. Kroz razgovor je učila prepoznavati svoje potrebe, razumjeti što joj tijelo pokušava poručiti kroz paniku i pronalaziti načine da ponovno osjeti sigurnost u sebi. Korak po korak, učila je kako u trenutku tjeskobe ostati prisutna, a dugoročno – kako živjeti tako da ne mora stalno „paziti da se napadaj ne dogodi“. S vremenom su napadaji postali rjeđi i blaži, a osjećaj povjerenja u sebe sve jači. U realitetnoj terapiji fokus nije na samom simptomu, već na osobi koja uči razumjeti sebe, prepoznati svoje potrebe i ponovno osjetiti da ima izbor i kontrolu nad vlastitim životom.